Umreti u Atlantic Cityju [Strip]

Trojica očajnika, troje običnih ljudi iz susjedstva, koje gotovo nitko i ne primjećuje, svaki zbog svojih problema i bezizlaznih financijskih situacija, odlučuju se za jednostavnu krađu, obijanje sefa. Sef je otvoren, novca je daleko više od očekivanog, no sve će pokvariti slučajan dolazak njuškala za kojeg misle da je samo u prolazu. Jedan od njih ga ubija, ali ispostavi se da je ubijeni bio policajac, koji je bio ozvučen...

Što biste učinili da vam pod svaku cijenu treba novac, da se nalazite u bezizlaznoj, nemogućoj, očajnoj situaciji? Biste li se mogli nositi s problemima i teškoćama, pokušavajući pošteno raditi i zaraditi, ili pak steći novac na brzinu, što najčešće veže za sebe zločin, prijevaru ili krađu? Nadam se da je većina pomislila na pošten način. Ali naravno, u mislima se uvijek 'vrti' neka ideja o malom zločinu.
Kao i obično, priča započinje sporednim likovima, zločincima ili situacijom koja daje zaplet cijeloj priči. U ovoj se priči to itekako vidi. Nick i cjelokupno društvo pojavljuju se na uviđaju nakon pljačke i zločina. Zanimljivo je da u ovoj priči ima puno sporednih likova; trojica zločinaca, članovi njihove obitelji, djevojke, roditelji, razni mafijaši... Od pozitivaca, tu je Alfi, koji je opet Nicku od neprocjenjive pomoći, na uviđaj dolazi i poručnik Bowman, kojeg osobno smatram jednim od važnijih sporednih likova, i volim kad se pojavljuje. No, nažalost, nisam još naišao na epizodu u kojoj bi bio među glavnim likovima uz bok Nicku i Marvinu. Na uviđaj dolaze i kapetan Halloran te kapetan White iz unutarnje kontrole.

Iz samog konteksta daje se zaključiti da ih Nick poznaje obojicu otprije, te zna za njihovu međusobnu netrpeljivost, koja seže daleko u prošlost, dok su još zajedno studirali. (Nažalost, ne znam u kojoj/kojim su se još epizodama pojavljivali). Halloran čak želi Nicku i oduzeti slučaj. Kasnije saznajemo da je razlog svađi Whitea i Hallorana netrpeljivost iz mladih dana, a, i to što je Halloran krao čokoladice, a White se nije prao!? I ostaje pitanje, je li to stvarno razlog za toliku svađu i nepodnošljivost, da su spremni uništiti jedan drugog!? I zato u samome slučaju vide motiv da napakoste jedan drugome. Nije ih toliko ni briga što je ubijeni policajac, već samo da riješe slučaj u svoju korist! Ubijeni je bio ozvučen, ali snimka je nestala, a svi je žele imati. Pomoću ubijenog policajca White je htio dokazati pravu Halloranovu stranu. A Nick se kao i obično nalazi u sredini, svatko mu želi nametnuti svoja pravila, svoje zahtjeve. No ne bi on bio Nick, kad ne bi bio tvrdoglav i uporan, i nastavio raditi po svome! Čak mu White i otvoreno kaže da će ga uništiti. To neodoljivo podsjeća na česte svađe iz filmova u kojima Clint Eastwood glumi Harrya Callahana, pa se svađa sa svojim pretpostavljenima.
Halloran i White čiste su suprotnosti. White je niski debeljko. Vječito neobrijan, hvali se time što se ne pere, uvijek u zgužvanoj košulji, lošim hlačama, iznošenim cipelama. Cigara mu je kao zaštitni znak. Vjerojatno voli i popiti. Halloran pak visok, nabildan, vjerojatno plav. Uvijek je u najboljem odijelu, nosi kaput, a izraz lica uvijek mu je hladan, strog, gotovo bez emocija.

U originalu, naslov epizode je "Tragica rapina", što bi se zapravo prevelo kao "Tragična pljačka", i taj naslov savršeno odgovara zapletu. No netko je u "Dnevniku" odlučio drugačije, uzevši u obzir očito nekoliko stranica stripa u kojem se stvarno radnja nakratko seli u Atlantic City. Atlantic City je grad u američkoj saveznoj državi New Jersey, u okrugu Atlantic. Jer pljačka je za trojicu očajnika iz sažetka zbilja završila tragično. Problemi su im samo postali još veći. Ubojstvo na savjesti, traže ih i mafija i policija, novca je bilo 10 puta više od očekivanog, no ne smiju trošiti ni centa jer su novčanice obilježene, ne zna se gdje je kaseta koju je imao ubijeni. I tu se vidi da su amaterski zločinci, brzo se uspaniče, užasno ih peče savjest, nepredvidivi su... No tragična je i sama stvarnost, jer često viđamo u novinama, vijestima, internetu, sliče priče, razne zločine koje čine ljudi za koje se to nikad ne bi reklo. I naravno sve zbog novca, bilo da je to zavist, neimaština ili kockarski dugovi. Sjećam se samo nekih nedavnih naslova - "Kum ubio kuma", "Poštar ubio dvoje umirovljenika", "Ubio ženinog brata"... i sl. I sve su to bili obični ljudi iz susjedstva. Kao i u ovoj priči. Imamo oca jedne maloljetne trudnice, krhkog i mršavog mladića koji sanja o najljepšim djevojkama i bogatstvu, te mlađeg muškaraca koji ima svoju obitelj, ali ne može udomiti svog oca, i pati zbog toga. Jesu li to dovoljni razlozi za zločin!?

I lijepo je Nizzi sve tu upakirao u jednu naočigled jednostavnu priču, i svemu tome još dodao i policijsku pokvarenost i suradnju istih s mafijom. Tako da na samu kompleksnost scenarija nemam nikakvih zamjerki, jer nisam ni našao neki veliki propust ili fatalnu grešku.
Što se tiče crteža, Ramella se iskazao, u odnosu na ostale, ovo je iznadprosječan crtež. Vješt prikaz scena, dočarava napetost, brine o detaljima. No naslovnica me dosta razočarala. Bilo je već nekoliko sličnih. Tako da će ocjena same naslovnice malo narušiti ukupni dojam. Sve u svemu, na kraju dobivamo svakako jako dobru priču, vrijednu ponovnog čitanja, ali i razmišljanja o postupcima nekih likova iz priče. Ali i razmišljanja u tome da li bismo i mi isto ili potpuno drugačije postupili u takvim situacijama i problemima.