Izgubljeni Konjanik [Strip]

U svome nastojanju da spriječi krvavi rat, Blueberryju i dalje probleme zadaje poglavica Usamljeni Orao, ali kada se u cijelu priču upletu Južnjaci i Meksikanci stvar se čini bezizlaznom čak i za Blueberryja. Ali da li su svi stvarno takvi kakvima se čine...

Korijeni sukoba Plavih bluza i Indijanaca su poznati, međutim konačna pobjeda bijelaca može se zahvaliti ponajviše jednoj činjenici: Indijanci su bili nomadski narod. Pokušajmo zamisliti što bi bilo da su bijelci pokušali osvojiti Divlji zapad, a da je u tom trenutku na tom teritoriju postojala organizirana politička vlast. Svaki oblik kolonizacije tih krajeva imao bi obilježja agresije, a sami bijelci bi bili prisiljeni, ako ne već se potpuno povući, a onda barem pristati na kompromise, ugovore i primirja koja bi im u konačnici osigurala znatno manji komad teritorija nego što su htjeli. Ali Indijanci su nomadski narod. Dobro, ne nomadski u mjeri u kojoj su to bili npr. Mongoli (koji su prešli Rusiju uzduž i poprijeko i to dva puta) ali ipak njihovo konstantno kretanje i nepostojanje stabilne političke i pravne strukture na kraju je uzrokovalo pobjedom bijelaca.
Očiti primjer indijanskog života i razmišljanja vidi se u ovome stripu. Sam scenarista do krajnjih granica se potrudio da nam što živopisnije opiše živote, razmišljanja i običaje Navahosa i na tome mu svaka čast. Indijanci nisu jednoobrazni, scenarij otkriva velike razlike i među njima, postoji borba za vlast, osveta, podmukle radnje...A sve te kompleksne odnose začinjavaju do kraja naš svojeglavi poručnik i njegov prijatelj melez. Zapravo, kao i prve tri epizode, i ova može poslužiti kao enciklopedija života na Divljem zapadu.
Radnja se direktno nastavlja na treći nastavak. Blueberryjevi pokušaji da zaustavi krvoproliće kontinuirano nailaze na probleme i samo veliko znanje i par fenomenalnih trikova i zamki će ga izvući iz krajnje dramatičnih situacija. U ovoj epizodi Blueberry gleda smrti u oči dva puta. Hladnokrvno. Odlučno. Smije joj se u lice. Uspijeva izvući živu glavu i krenuti dalje. Dalje ka konačnom raspletu priče.
Po prvi puta u redovnoj seriji pojavljuje se i Jimmy McClure, simpatična ispičutura, sitni prevarant, čovjek koji ne pamti kada je zadnji put pio nešto bezalkoholno, a opet čovjek koji je u slijedećim epizodama postao Blueberryjev nezamjenjivi saputnik. Unatoč mnogim manama, riječ je o velikom poštenjačini, a njegovi dobri odnosi sa Indijancima imati će odlučujuću ulogu u rješavanju problema u ovoj epizodi.
Sve u svemu, četvrta epizoda ove sage na razini je kvalitete prethodnih tri, radnja ni u jednom trenutku ne usporava, obrti su normalna pojava, a kontinuirano uvođenje novih likova (što se tiče ove epizode tu ponajviše mislim na Jimmyja McClurea) daje nam uvijek svježe i originalne međusobne interakcije koje imaju sve: i napetost i humor i kvalitetu općenito. Uglavnom, Blueberry i dalje prkosi svim nedaćama i nastavlja svoje legendarne dogodovštine koje su svoju besmrtnost stekle već prvim brojem.

Dodatak - Navaho Indijanci!

S obzirom da veliku ulogu u Blueberryjevim stripovima imaju Indijanci, odlučio sam još malo istražiti i prezentirati njihov život i običaje. Ovdje će, konkretno, biti više riječi o plemenu Navahosa koji, barem što se Indijanaca tiče, igraju glavnu ulogu u ovom stripu.

Ime "Navaho" došlo je od naziva Tewa Indijanaca Navahú, koje se odnosilo na veliko područje obrađenog tla, a dano je i bivšem pueblu Tewa. Naziv se kasnije širi na pleme Navaho, koje su Španjolci nazivali 'Apaches de Navajó’, zato što su se ovi nastanili na području plemena Tewa i blizu njega, te da bi se razlikovali od Apača. Sami sebe oni pak nazivaju Diné' (=ljudi). Razna druga plemena nazivala su ih pod mnogim drugim imenima. Pleme Ute ih je nazivalo Págowitch - "noževi od trske" (reed knives) a pleme Zuni "divlji kojoti" (wild coyotes). Njihovi prvi rođaci Apači, s kojima su nekada činili jedan narod, prema lokaciji ih prozvaše "oni što žive na granici s Jutima" (those who live on the border of the Ute). Ostali nazivi bili su: Hua'ĺmhú'u (pleme Havasupai), Ta-cáb-cí-nyu-műh (Hopi) , Yátilatlávi (Tonto Apači), Oop (ili) Oohp (kod Indijanaca Pima).
Navaho, kao i Irokezi te njima srodni Apači, pripadaju matrilinearnim zajednicama, što se izmijenilo zbog novog zakona Sjedinjenih Država. Stanište je bilo matrilokalno, ali žena se stjecala otkupom za konje, a postoji i oko 60 klanova, u najnovije doba oko 130. Prelaskom sa starog nomadskog načina života i odlaskom u rezervate Navaho se počinju baviti ovčarstvom. Matrilinearnim nasljeđem žena je vlasnik svega, i muškarac do žene mora doći otkupom za konje. Bogatstvo u konjima omogućava mu da se može oženiti u bogatijim klanovima. Ovaj običaj, prema U. Weselu, kod Navaha 19. stoljeća javlja se početkom raspada matrifokalnosti. Američka vlada kasnije ukida matrilinearne običaje Navaha. Klanove Navaha prema mitu stvorila je Sun Woman (ženski kulturni heroj), od kože skinute s raznih dijelova svoga tijela: prsiju, leđa, ispod desne ruke, lijeve ruke i drugdje. Klan je ostao veoma živo ukorijenjen među njima, i danas kada se na putu susretnu dva Navaha, prvo se predstavljaju svojom klanskom pripadnošću.